Mimo ega

Bože učini me posrednikom
pomirenja tamo gdje je mržnja,
dopusti mi da zasijem ljubav;
i tamo gdje je uvreda, oprost;
gdje je sumnja, vjeru;
gdje je beznadnost, nadu;
gdje je tama, svjetlost;
a gdje je tuga, radost.
O Nebeski Učitelju, podari da
ne budem toliko težio
biti utješen koliko tješim;
biti shvaćen koliko shvaćam;
biti voljen koliko volim.
Jer u davanju mi dobijamo,
opraštajući, nama je oprošteno,
i umrijevši,
mi se rađamo u život vječni.

Svatko tko se ikada zaista htio duhovno probuditi shvatio je da je jedini način put bez ega. To nije ni najmanje lako, često, no nekada je toliko normalno da je čudno što često nije lako. I ne treba o tome puno pričati, već samo treba djelovati i opet iznova djelovati i samo djelovati. Ono što bi rječnikom acarya Puta na kojem sam se i ja našla reklo - vaišnava je sluga Božjeg sluge. I zvuči to otrcano, ta ružna religijska terminologija koja je napravila više zla svojim ljigavim jezikom i neprakticiranjem tih riječi zatravši pravu poantu, no ta poanta je vječna dharma i nema druge. Treba samo ustrajati, samo u tome treba ustrajati.

Oznake: ego, duhovnost